Šta je umjetna inteligencija
Umjetna inteligencija (UI) je naziv koji pridajemo svakom neživom sustavu koji pokazuje sposobnost snalaženja u novim situacijama (inteligenciju). Engleski naziv za umjetnu inteligenciju je artificial intelligence skraćeno AI.
Uobičajeno je da se to ime pridaje računalnim sustavima. Izraz se neosnovano primjenjuje i na robote, jer njihov sustav ne mora nužno biti inteligentan. |
Historijski razvoj
Pojam vještačka inteligencija (VI), nastaje ljeta 1956. godine u Dartmudu, Hanover (SAD), na skupu istraživača zainteresovanih za teme inteligencije, neuronskih mreža i teorije automata. Skup je organizovao Džon Makarti. Na skupu su takođe učestvovali T. Mur (Prinston), A. Semjuel (IBM), R. Solomonof i O. Selfridž (MIT), kao i A. Nevil, H. Sajmon (Carnegie Tech, danas Carnegie Mellon University). Na skupu su postavljene osnove oblasti vještačke inteligencije i trasiran put za njen dalji razvoj.
U godinama koje slijede skup u Dartmudu postižu se značajni napreci. Konstruišu se programi koji rješavaju različite probleme. Na primjer, studenti Marvina Minskog će krajem šezdesetih godina implementirati program Analogy, koji je osposobljen za rješavanje geometrijskih problema, sličnim onima koji se javljaju u testovima inteligencije, i program Stjudent, koji rješava algebarske probleme napisane na engleskom jeziku. Nevil i Sajmon će razviti General Problem Solver (ГПС), koji pokušava imitirati ljudsko rezonovanje. Semjuel je napisao programe za igru sličnu dami, koji su bili osposobljeni za učenje te igre. Makarti, koji je u međuvremenu otišao na MIT, implementira programski jezik Lisp, 1958. godine. Iste godine je napisao članak, Programs With Common Sense, gdje opisuje jedan hipotetički program koji se smatra prvim kompletnim sistemom vještačke inteligencije.
Savremeni problemi koji se nastoje riješiti u istraživanjima vještačke inteligencije, vezani su za nastojanja konstruisanja kooperativnih sistema na bazi agenata, uključujući sisteme za upravljanje podacima, utvrđivanje redoslijeda obrade podataka i pokušaje imitacije prirodnog jezika, između ostalih.
U godinama koje slijede skup u Dartmudu postižu se značajni napreci. Konstruišu se programi koji rješavaju različite probleme. Na primjer, studenti Marvina Minskog će krajem šezdesetih godina implementirati program Analogy, koji je osposobljen za rješavanje geometrijskih problema, sličnim onima koji se javljaju u testovima inteligencije, i program Stjudent, koji rješava algebarske probleme napisane na engleskom jeziku. Nevil i Sajmon će razviti General Problem Solver (ГПС), koji pokušava imitirati ljudsko rezonovanje. Semjuel je napisao programe za igru sličnu dami, koji su bili osposobljeni za učenje te igre. Makarti, koji je u međuvremenu otišao na MIT, implementira programski jezik Lisp, 1958. godine. Iste godine je napisao članak, Programs With Common Sense, gdje opisuje jedan hipotetički program koji se smatra prvim kompletnim sistemom vještačke inteligencije.
Savremeni problemi koji se nastoje riješiti u istraživanjima vještačke inteligencije, vezani su za nastojanja konstruisanja kooperativnih sistema na bazi agenata, uključujući sisteme za upravljanje podacima, utvrđivanje redoslijeda obrade podataka i pokušaje imitacije prirodnog jezika, između ostalih.
Razvoj potpune umjetne inteligencije mogao bi značiti kraj ljudske rase... Ona bi sama od sebe uzletjela i redizajnirala se sve većom brzinom. Ljudi, koji su ograničeni sporom biološkom evolucijom, ne bi se mogli natjecati i bili bi zamijenjeni. - Stephen Hawking
Osnovni ciljevi istraživanja na polju umjetne inteligencije
Trenutno, kada su u pitanju istraživanja na polju vještačke inteligencije, moguće je postići dva komplementarna cilja, koji respektivno naglašavaju dva aspekta vještačke inteligencije, a to su teorijski i tehnološki aspekt.
Prvi cilj je studija ljudskih kognitivnih procesa uopšte, što potvrđuje definiciju Patrika J. Hejesa - „studija inteligencije kao komputacije“, čime se vještačka inteligencija usmjerava ka jednoj svojevrsnoj studiji inteligentnog ponašanja kod ljudi.
Konstrukcija programskih rješenjaVještačka inteligencija, kao oblast informatike, bavi se projektovanjem programskih rješenja za probleme koje nastoji riješiti.
Prvi cilj je studija ljudskih kognitivnih procesa uopšte, što potvrđuje definiciju Patrika J. Hejesa - „studija inteligencije kao komputacije“, čime se vještačka inteligencija usmjerava ka jednoj svojevrsnoj studiji inteligentnog ponašanja kod ljudi.
Konstrukcija programskih rješenjaVještačka inteligencija, kao oblast informatike, bavi se projektovanjem programskih rješenja za probleme koje nastoji riješiti.